„Tema ovogodišnjeg seminara, organska proizvodnja u zaštićenim područjima, je izuzetno važna, aktuelna, u skladu je i sa svetskim trendovima, ali i sa naporima Vlade i Ministarstva da se za svaki sektor, oblast, područje, pronađe i podrži ekološko, ekonomsko i društveno održivo rešenje“, rekla je ministar poljoprivrede i zaštite životne sredine Snežana Bogosavljević Bošković u svom uvodnom obraćanju na na 7. seminaru za upravljače zaštićenih područja pod nazivom „Organska proizvodnja u zaštićenim područjima i dodala da savremen, konceptualni model upravljanja zaštićenim područjima, podrazumeva daleko veću ulogu zaštićenih područja u socijalnoj, ekološkoj i ekonomskoj dimenziji i lokalne i šire zajednice.

Ministar Bogosavljević Bošković je istakla da su sve ove spoznaje i savremeni trendovi utkane su i u nedavno usvojen Zakon o nacionalnim parkovima i da je važno da ovaj zakon, kao i drugi propisi kojima se štiti priroda budu primenjeni u praksi, da se na njihovoj primeni radi, krajnje profesionalno i odgovorno i da rezultati budu vidljivi, a ciljevi postignuti.

„Organska proizvodnja voća, povrća, ratarskih kultura kao i uzgoj domaćih, autohtonih rasa životinja na ekološki način doprinose, očuvanju prirodnih vrednosti zaštićenih područja, ne narušavaju ekološki sklad, a u isto vreme za lokalno stanovništvo organska proizvodnja je mogućnost za obezbeđivanje značajnih prihoda i bolji kvalitet života“, naglasila je ministar.

Bogosavljević Bošković je naglasila da su organski proizvodi u svetu izuzetno traženi i skupi i da su upravo to proizvodi koji danas mogu bez problema da se plasiraju i na domaćem i na inostranom tržištu, zato što uvek ima dovoljno potrošača koji su spremni da plate višu cenu za garantovan kvalitet organskog proizvoda.

Minitar je podsetila na činjenicu da Srbija, uprkos, izvanrednim uslovima za organsku proizvodnju, ovu mogućnost iskoristila je minimalno i da danas imamo tek oko 0,26% poljoprivrednih površina pod organskim zasadima.

Bogosavljević Bošković je zaključila da organska proizvodnja je i za nas ogromna, ali minimalno korišćena mogućnost da se uz očuvanje prirodnih vrednosti područja, poveća proizvodnja ovih proizvoda, da se obezbedi značajan prihod poljoprivrednih gazdinstava, da se njom obezbedi i veliki broj novih radnih mesta, novi brendirani srpski poljoprivredni proizvodi, ali i siguran put ka očuvanju tradicije srpske poljoprivrede i razvoju srpskog seoskog i eko turizma. Potrebno je pronaći model kako iskoristiti ono što nam je priroda dala, a pri tom ne narušiti savršen prirodni sklad zaštićenih područja. Kako pomoći poljoprivrednicima da organizuju organsku proizvodnju, da sertifikuju svoje proizvode, da ih prodaju i za njih ostvare realnu, tj. adekvatnu cenu, baš onakvu kakvu postiži i proizvođači organskih proizvoda u drugim zemljama.